Sociokulturni kapital
1. U naučnim raspravama više, nego u studioznijim analizama, susreću se termini različitog pojmovnog sadržaja, kao što su: "ljudski resursi", "socijalni kapital", "kulturni kapital" , kao i "simbolički kapital", dok se pojam "sociokulturni kapital" susreće ređe. S obzirom da ste jedan od učesnika na projektima „Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj“ i „Sociokulturni kapital i razvoj Hrvatske: između globalizacije i lokalizacije“, smatrate li da sociokulturni kapital, kao naučni diskurs, prezentuje svu složenost problema koji se nalaze u središtu zajedničkih sociološko- kulturološko - ekonomskih interesovanja?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: To je bilo dosta veliko pitanje kako kapitale, koji su se promatrali odvojeno, dakle, ljudski, odnosno simbolički kapitali, odnosno kulturni i socijalni, i društveni kapital itd., objediniti pod jednim terminom. Onda je bilo odlučeno da se upravo inaugurira, tj. da se na neki način postavi novi termin - to je sociokulturni kapital, zbog toga što je bilo jasno da je u postmodernom, tranzicijskom i postranzicijskom razdoblju jako važno objediniti različite oblike sociokulturnog kapitala, zato što se kulturni kapital zapravo prepliće sa drugim vrstama kapitala i jako je dinamički strukturiran, na način da objedinjuje elemente i različitih javnih politika, i različitih oblika funkcioniranja unutar društvene komunikacije. Tako da je objedinjen teorijski fond osnovnih saznanja - to je bio i Burdije sa kulturnim kapitalom, Koleman sa socijalnim kapitalom i Patnam takođe. Svi ovi teoretičari su se bavili određenim oblicima kapitala i mi smo pokušali da napravmo sintezu i jednog i drugog, unutar jedne zapravo kovanice oblika terminološkog pomaka u vidu takve jedne dinamičke kategorije, kategorije koja je promatrala zapravo oblike društvene komunikacije, kao oblike reflektiranja vlastitog položaja unutar dinamičkog društvenog polja gde se ljudi susreću, definiraju sami sebe i gdje u postranzicijskom, odnosno postindustrijskom razdoblju upravo sociokulturni kapital određuje identitet, određuje načine komuniciranja dostupne resurse za to isto, dakle, za komunikaciju i za orijentaciju unutar društvene sredine, i određuje na koji način će određene grupe ljudi i pojedinci biti situirani unutar ukupnog društvenog komunikacijskog prostora.
2. Koji je po vašem mišljenju značaj sociokulturnog kapitala za održivi razvoj gradova?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: Kad govorimo o urbanom razvoju, gradovi su danas izrazito kompetativni, dakle, naticanje među gradovima unutar nacionalnih granica naročito na međunarodnoj razini je izrazito naglašeno. Sa druge strane, gradovi su glavni kreatori novih usluga i novih proizvoda, i emigracijski procesi unutar svih zemalja Evrope, ili izvan Evropskog miljea govore da su gradovi zapravo glavni prenositelji novih trendova u razvoju i onoga što će biti dominantno unutar produkcijskih shema pojedinih zemalja i njihovih zapravo glavnih proizvođačkih preferencija i mogućnosti da se kompetitivno, dakle takmičarski, natjecateljski afirmiraju u širem kontekstu. Sociokulturni kapital je ključni element zašto postoje emigracijski trendovi, jer je očito da unutar gradova jako velika mogućnost afirmiranja pojedinih pojedinaca i njihovih ideja, njihovih projekata i načina na koji će biti realizirani unutar te same urbane strukture odnosno urbanog miljea, ili unutar komunikacijskog procesa sa drugim gradovima i drugim sredinama. Dakako gradovi imaju element komunikacije sa svojom okolininom, međutim, sociokulutrni kapital je važan da bi ta okolina, s obzirom na urbani razvoj, ne bude uništena, i da ne bude na neki način možda okrnjena u svojoj izvornosti. Tako da sociokulturni kapital, takođe, možemo promatrati i kroz kriterij poštivanja održivog razvoja i onoga što se zapravo može odrediti kao konstruktivni odnos prema razvojnim parametrima same gradske strukture jezgra, ali i njezine okolice, okolnog područja u kome gradovi zapravo imaju, takođe, taj element razvoja i strukturiranja novih usluga i novih produkcijskih shema i novih komunikacijskih odnosa unutar pojedine društvene sredine.
3. Koja je po Vašem mišljenju, a na osnovu dosadašnjih iskustava, i rezultata istraživanja, uloga umetnosti u razvoju soviokulturnog kapitala gradova?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: Izrazito je važna zbog toga što se izvrsnost gradske sredine mjeri i sa obzirom na bogatsvo kulturnog života i s obzirom na kvalitet života. Neosporno je u svim evropskim novim istraživanjima se pokazuje da kvalitet života izrazito ovisi o elementima koji su vezani za umjetnost i kulturu, upravo zbog toga jer ti sadržaji i ti odnosi, koji se stvaraju unutar gradskog jezgra tj. gradske sredine, omogućavaju nove komunikacijske odnose, i uspostavljanje novih participativnih odnosa i kreiranja zapravo gradova kao produkcijskih jezgri za strukturiranje razvojnih trendova unutar gradskog miljea, ali takođe vezano za odnose ugledanja na određene gradove koji su nam na neki način važni, jer se u evropskom iskustvu pokazalo da se gradovi praktično moraju ugledati na najbolje pojedine prakse, sa izvrsnim rezultatima. U odnosu na te gradove, mora se razumeti zbog čega su u njima postignuti izvrsni rezultati i na koji način su se ti gradovi odnosili prema izazovima novog razvoja, jesu li imali strateški odnos prema vlastitom urbanom razvoju. Da li je taj strateški odnos bio kordiniran i proveden na način na koji je sugledan osnovnim postavkama urbanog razvoja i zaštite osnovnih dostignuća i tekovina, koji su odlika pojedinih gradova i njihove unutrašnje inovativne mreže i mreže odnosa, koja ih definiše s obzirom na područije umetnosti i kulture. Dakle, biti deo gradske sredine znači participirati određenim kulturnim i umetnički sadržajima, zapravo uživati u njima i shvatiti da oni bitno obogaćuju egzistenciju i samorazumevanje pojedinca osobno na individualnoj razini i na grupnoj razini takođe.
4. Da li onda u skladu sa tim smatrate da pozorišta, a između ostalog i model Grad Teatar, može da doprinese razvoju socikulutrnog kapitala grada?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: Svaki oblik prepoznatiljive kulturne sheme koji je vezan za ono što građani podrazumevaju pod terminom samoprepoznavanja i novih komunikacijskih odnosa, je vrlo važan za unutrašnji identitet gradskih sredina i za shvaćanje na koji način mogu pridoneti vlastitom razvoju kroz nove produkcijske prakse i uspostavljanje novih produkcijskih i kreativnih odnosa unutar pojedinih projekata i inicijativa kulturne suradnje. Teatar je posebno važan, zato što je to, kako se obično kaže, najzdravija umetnost, ona direktno komunicira određene ideje, i povratna reakcija je tog istog trenutka, a očituje se kroz kazališni čin, tako da su ljudi, upravo kada su u pitanju kazališta, jako osjetljivi, i upravo zato odnos između grada i kazališta je, bilo da je u pitanju jedno ili više kazališta, vrlo ilustrativan, na način da osigurava samorazumevanje pozicije pojedinaca unutar grada, osigurava suradnju obično kada su u pitanju različita gostovanja, kada su u pitanju odnos između kazališne strukture institucije i njezine okoline i pitanja osveštavanja pozicije unutar urbanog razvoja pojedinaca i vezanosti za osnovne prerogative kulturnog razvoja. Koliko je kazalište važno za urbani razvoj je jedan jednostavan test, kada god biste pitali pojedince jesu li za to da se neko kazalište, koje ne radi dobro zatvori, građani uvek govore, bez obzira da li posećuju kazalište ili ne, da ga svakako treba zadržati i da je kazalite, kao institucija, ključni element susretišta u gradu, i element koji producira neprestano samoosveštavanje odnosa unutar grada, principe komunikacije, odnosa moći, kulturnih elita, i ponovno sociokulturnog kapitala koji se prelama kroz kazališni čin, i razumijevanje elemanata koji su važni za intersektorusku suradnju, kulturni turizam, za odnos prema novih kreativnim praksama i inovativnim komunikacijskim oblicima unutar pojedinih gradova.
5. S obzirom da postoji određena vremenska distanca između dva navedena projekta, da li možete da nam kažete koji su pomaci urađeni u procesu razvoja socikulturnog kapitala u Hrvatskoj u odnosu na 1998. i koliko je sam projekat doprineo tom procesu?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: Sociokulturni kapital je promatran kao produktivan odnos unutar društvenih struktura i upravo stoga je bilo važno napraviti istraživanje, da bi se videlo koja je struktura struktura sociokulturnog kapitala u Hrvatskoj, ko mu najviše pridonosi, na koji način oni koji su glavni nositelji sociokulturnog kapitala komuniciraju, koji je stupanj njihove inventivnosti i produktivnosti u široj društvenoj sredini. Sociokulturni kapital je tako povezan sa javnim politikama, djelovanjem unutar različitih sredina, naročito kada je u pitanju umrežavanje i mrežni odnos komunikacije, koji postulira ključne elemente dostignuća, na razini države, grada, regije pojedinih mikrostuktura itd. Razumeti socikulturni kapital znači, na neki način, imati odnos prema strateškim opredeljenjima pojedine sredine i shvaćati na koji način će se ona definirati, hoće li strateški prioriteti koji su definirani biti implementirani ili neće. Jer bez sociokulturnog kapitala, bez obzira koliko neke strateške odrednice su važne ili određene itd, nema njihovih ključnih nosioca koji ih mogu implementirati i postaviti unutar određene sredine, na način koji je aktivan, produkcijiski orijentiran i inovativan. Sociokulturni kapital zapravo zahteva pre svega kreativnost i inovatinve prakse, koje mogu promijeniti, obogatiti sociokulturni kapital, jer je jedan od osnovnih elemenata, koji je bio važan za analizu sociokulturne dinamike, taj da li se sociokulturni kapital povećava, da li sredina ima elemente akumulacije znanja, novih odnosa, i novih oblika suradnje unutar društvenih odnosa, ili je sociokuturni kapital na neki način zakočen, nije vezan za implementacijske mere i nema transformacijsku ulogu unutar pojedinih društvana i sredine. Tako da je sociokulturni kapital u Hrvatskoj promatran kao glavna produkcijska snaga, za bucućnopst razvoja, naročito za, opet moram spomenuti, za održivi razvoj, razvoj koji će biti vezan, ne samo za inovativne prakse, nego i za uživanje visokog kvaliteta života, unutar najrazličtijih sredina mikrostruktura, i onih elemenata koji su važni za odnos budućih elemenata suradnje, i otvorenosti za produktivne odnose među pojedinicima, grupama i institucijama i inovatnivnim praksama na najširoj razini.
6. Da li imate nešto da dodate?
SANJIN DRAGOJEVIĆ: Razumevanje sociokulturnog kapitala nam daje mogućnost da razumemo na koji način će društveni, politički i transformativni odnosi unutar pojedine sredine biti definirani, je li sredina ima vlastite potencijale za razvoj, ili mora tražiti resurse izvan vlastite sredine, što je isto jako važno. Ako se utvrdi da struktura socijalnog kapitala nije dostupna u sredini, onda sredina mora biti otvorena za, na neki način, one elemente i subjekte koji mogu doprineti novom dinamiziranju sociokulturnog kapitala te sredine, i to je jedan od osnovnih trendova u Evropi, i ako se to utvrdi, bez obzira jesu u pitanju resursi, procedure, način odlučivanja, način dogovaranja itd., onda se hitno mora reagirati na taj način da se taj sociokulturni kapital obogaćuje, da se on regenerira, i da se mora shvatiti kao glavni produktivni faktor pojedinih gradskih sredina, i općenito mora se shvatiti kao jedan od ključnih izazova razdoblja u kome živimo, u kome je transformacija i stanovljenje glavna odlika svih produktivnih odnosa u bilo kojoj društvenoj sferi.
Razgovor vodili
Nada Jeftenić i Lazar Jovanov
studenti Doktorskih naučnih studija FDU
Beč, 13.8.2013.
